Steknite nadzor nad svojim vidom. Svi znate što se dogodilo Kićaki kada je pogledao Draupadi sa zlim namjerama. Bhima mu je smrskao glavu. Zbog toga je Buddha upozoravao ljude da njeguju “samyak drišti” – “sveti vid”. Buddha je postigao Prosvjetljenje tek kada je razvio sveti vid. Smatrajte sve što vidite Božjim oblikom. Mislite dobro, vidite dobro, čujte dobro, govorite dobro i činite dobro. Samo tako ćete stići do Boga.
Oni koji se trude oko općeg dobra nikada neće biti izloženi teškoćama. Nikakve ih teškoće ne mogu uzdrmati. Evo malog primjera:
Jednom je Buddha naišao na demona ljubomore koji mu je rekao: “Buddha, ja ću te progutati!” Buddha se nasmiješi demonu i reče: “O, demonu ljubomore! I ja tebe volim!” Čuvši Buddhine riječi pune ljubavi, demon se istog trena pretvori u goluba, simbol ljubavi i mira, i odleti. Čovjek postaje poklonik u punom smislu tek kad izgradi strpljivost i ljubavlju nadvlada loše osobine srdžbe, mržnje i ljubomore.
Izgovaranje imena Boga (namasmarana) najdjelotvornija je Sadhana. Uz svako se ime sjetite sjaja iza tog imena. Oslobodite se okova ljutnje, ljubomore, mržnje, zlonamjernosti i pohlepe. Ne tražite pogreške u drugima i ne veselite im se. Budite zahvalni kada drugi ukažu na vaše pogreške, ili šutite, kao što je to činio Buddha.
Jedino Bog može podariti istinsko i vječno blaženstvo, a onaj tko ga može doživjeti pravo je ljudsko biće. Prije nego što je Buddha dostigao Oslobođenje (Nirvana), njegov je rođak Ananda, koji je u to doba bio uz njega, počeo plakati. Buddha mu je rekao:
“O, ti budalo jedna, zašto tuguješ zbog toga što ću ja postići Oslobođenje?”
U stvari, Oslobođenje je pravi cilj ljudskog života. Čovjek (MAN) bi trebao prevladati privid (Maya), ostvariti viđenje Atmana i doseći oslobođenje (Nirvana).” Ananda je slijedio Buddhino učenje i na kraju je dosegao Oslobođenje.
Pet elemenata su uzrokom čovjekovih zadovoljstava i boli, dobra i zla. Pet elemenata podaruju čovjeku radost ili patnju, ovisno o tomu na koji ih način koristi. Imena i oblici nam se mogu činiti jednostavnima, ali njihova je snaga vrlo moćna.
Nakon što se rodio, čovjek živi neko vrijeme i na kraju napušta svoje tijelo. Pet elemenata je odgovorno za čovjekovo rođenje, rast i razvoj te za njegovu smrt. Pet elemenata se proteže sve od mikrokozmosa do makrokozmosa. Oni su prisutni u čovjeku od vrha glave do nožnih prstiju. Zbog toga je od presudne važnosti da čovjek bude upoznat s tih pet elemenata.
Nakon što je dobro razumio značenje pet elemenata, Buddha je učinio izuzetan napor kako bi ovladao sa svojih pet osjetila. On je poučavao: tražim utočište u Buddhi (Buddham saranam gacchami), tražim utočište u bratstvu svetih (sangham saranam gacchami). On je koristio svoj intelekt kako bi razumio istinu i dijelio je svoju mudrost sa svima u zajednici. Prije svega, vježbao je nadzor nad svojim vidom.
Među pet osjetila opažanja, očima je podarena izuzetna snaga. One u sebi imaju 40 tisuća zraka koje prepoznaju svjetlost. Danas čovjek svoja osjetila ne koristi na ispravan način i kao posljedica toga njegovo tijelo svakim danom postaje sve slabije i slabije. Njegova životna snaga opada i ograničava se promatranjem prizora koji nisu sveti i zaokupljenošću osjetilnim zadovoljstvima u koja se upušta. Tisuće svjetlosnih zraka u njegovom oku se uništava zbog promatranja prizora koji nisu posvećeni. To je razlog zbog kojeg se kod čovjeka pojavljuju poremećaji vida. Danas su mnogi ljudi podvrgnuti operaciji katarakta kako bi popravili svoj vid. Liječnici mogu tvrditi kako je do poremećaja u vidu kod ljudi došlo kao posljedica katarakta, ali, u stvari, to je posljedica promatranja prizora koji nisu posvećeni. Zbog toga bi trebalo provoditi odgovarajući nadzor nad svojim vidom. Bez obzira na to kakvu duhovnu praksu provodili, ne možete prihvatiti sve blagodati koje bi ona pružila prije nego što uvedete nadzor nad svojim vidom.
Buddha je posjetio mnoge plemenite duše, proučavao je svete rukopise i provodio je raznovrsne duhovne discipline (Sadhana). Kasnije je spoznao kako je sve to bilo vezano na vanjski put (Pravrti).
Na kraju je spoznao da sreća leži u ispravnom načinu korištenja pet osjetila. Prestao je čitati svete rukopise, više nije posjećivao plemenite duše i odustao je od provođenja duhovne discipline. Shvatio je da bez obzira na to koju duhovnu disciplinu (Sadhana) provodio koristeći svoje tijelo koje je prolazne prirode, to će dovesti samo do kratkotrajne sreće. Pravo i vječno blaženstvo proizaći će samo ako se duhovna disciplina (Sadhana) bude provodila s čistim i neprolaznim osjećajima.
Kada je Buddha počeo provoditi nadzor nad svojim osjetilima, doživio je beskrajno blaženstvo koje nije mogao zadržati u sebi. Zagrlio je svog rođaka Anandu, koji je bio s njim i kazao mu:
“Ananda, ja sam dostigao stanje Oslobođenja (Nirvana) i nisam u stanju zadržati to blaženstvo u sebi. Spreman sam odreći se ovih životnih muka.”
Čuvši to, Ananda je počeo plakati. Tada mu je Buddha rekao:
“Budalo jedna, umjesto da se raduješ zbog toga što sam dosegao stanje blaženstva, zašto nad time tuguješ?”
Vi tražite prolazna zadovoljstva u svjetovnim stvarima, dok je Buddha nastojao postići blaženstvo u duhovnom području, koje je istinsko, vječno i besmrtno. Sve dubljim uranjanjem u svjetovnost vi se sve više udaljavate od besmrtnosti.
Izgovaranjem vedskih stihova, koji su vrlo sveti, dostiže se izuzetno blaženstvo. To je razlog zbog kojeg se čak i Buddha, koji nije vjerovao u Vede u samom početku, s vremenom počeo za njih zanimati. Ljudi su bili u uvjerenju kako se Buddha suprotstavlja Vedama. Kasnije je Shankaracharya pokušao izbrisati to pogrešno tumačenje iz ljudskog uma tvrdeći da Buddha nikada nije bio protiv Veda. Kazao je kako iz neznanja sami ljudi poriču Vede.
Buddha je nadvladao želju, što ne može svatko. Nije potrebno provoditi nikakvu veliku duhovnu disciplinu (Sadhana) kako bi se prevladala želja. Želje vas neće više progoniti jednom kada spoznate unutarnje značenje života. Danas je čovjek spreman srozati se na bilo koju razinu samo zbog novca. On se pretvara da je veliki Gospodov poklonik i pokušava prevariti ljude. Je li to ono što bi trebao činiti? Ne. On bi trebao nadvladati želju i nadzirati svoja osjetila.
Atman nadilazi ograničenja oblika. Buddha i Isus učinili su usrdni napor kako bi doživjeli viđenje Atmana. Buddha je spoznao da su imena, oblici i fizički odnosi prolazne prirode te je naglasio da njima ne bismo trebali biti zavarani. Sve što vidimo osuđeno je na propast (yad drišyam tannasyam). On je proučavao različite svete tekstove i mnogi su učeni ljudi slušali njegove govore, ali unatoč tome nije bio zadovoljan. Na kraju je došao do zaključka da se stanje konačnog Oslobođenja (Nirvana) može doseći samo ispravnim korištenjem pet osjetila. Nikakvo provođenje duhovnih vježbi neće vas dovesti do željenog rezultata ako se osjetila koriste na pogrešan način.
Znate li zašto vam je podaren jezik. Zar zato da možete ogovarati? Ne. Njegova je svrha izgovaranje Božjeg imena. Na takav bi način trebalo ispravno koristiti sva osjetila. To je ono što je činio Buddha. On je proučavao različite svete tekstove, susreo se s mnogim plemenitim dušama i slušao njihova učenja, no unatoč tomu nije bio zadovoljan. Na kraju je shvatio da duhovna disciplina nije ni od kakve koristi ako čovjek ne koristi svoja osjetila na ispravan način.
Buddha se odrekao svih udobnosti i posvetio se Sanyasi (odricanju). Zaputio se u šumu, slušao učenja plemenitih duša i proučavao svete tekstove. Ali, ništa ga od toga nije zadovoljavalo. Na kraju je uvidio da je njegovo srce istinski sveti tekst dat od Boga i da je Bog njegov pravi prijatelj. Odbacio je sve svete knjige i prestao posjećivati plemenite duše. Počeo je tražiti istinu u samom sebi.
Ignorirajući sveti tekst (srce) i zaboravljajući pravog prijatelja (Boga), čovjek luta amo-tamo u potrazi za mirom.
Usredotočite se na jedan od osjećaja božanskosti koji je već utemeljen u vašem srcu. Ne mijenjajte um svako malo. Neka bude čvrsto utemeljen kao vaš cilj. Buddha je slijedio isti princip. Buddha je isprva tražio božanskost posvuda izvana. Tražio ju je na raznim mjestima. Ali u tom nastojanju nije uspio. Ananda, njegov rođak, promatrao je kako mu to loše ide pa ga je upitao zašto luta uokolo. Tada je Buddha odjednom shvatio da ustvari slijedi svoje mentalne impulse (manasikatattva) koji su prolazni i trenutačni. Tek tada je odlučio da više neće slijediti um i odmah je punim srcem počeo kontemplirati o božanskom i postigao Nirvanu (oslobođenje od vezanosti). Iz ovog je primjera jasno da se ne biste trebali oslanjati na um koji luta u fantazijama. Zaboravite um, čvrsto ustoličite božanskost u srcu i, konačno, stopite se s njom. To je prava Nirvana.
Buddha se odrekao svoga kraljevstva, napustio ženu i dijete te širio princip nenasilnosti. Njegov je ideal bio: Najvažniji oblik Dharme je nenasilnost – ahimsa paramo dharmah. Njegujte istinu, ispravnost, mir, ljubav i nenasilnost koje su bit čovjekova života. Čovjek se može zvati ljudskim bićem tek onda ako posjeduje tih pet vrijednosti. On se mora baviti takvim aktivnostima koje u njemu razvijaju te vrijednosti. Svrha žrtvenih obreda – yajna, yaga, molitve – japa, pokore – tapas i drugih sličnih aktivnosti potrebne su da čovjek u sebi razvije te vrijednosti. Onaj tko ih posjeduje je čovjek od zasluge i njegov je život spašen. No ako mu nedostaje samo jedna od njih, život mu je izgubljen.