Svjetski prvak Robert James Fischer o namještanju partija na najvišoj elitnoj razini u šahu:
“Karpov, Kasparov, Korčnoj su apsolutno uništili šah njihovim nemoralnim, neetičkim, unaprijed dogovorenim partijama. Ovi momci su zaista dno dna, i da ljudi znaju istinu o njima, oni bi ih manje poštovali nego Ben Johnsona, trkača, i oni će saznati istinu kada napravim knjigu!”
Novinarska konferencija, 1. rujan 1992.
Isto mišljenje dijeli i nekadašnji kandidat za prvaka svijeta, Valerij Salov (ELO 2715 u siječnju 1995. – bio je treći na svijetu), koji kaže da bankarska masonerija (Kabala), koja osigurava nagradni fond, uvjetuje igračima ne samo rezultat meča, nego čak i poteze u partijama koji moraju biti usklađeni sa njihovom cionističkom simbolikom, pa čak i datumima.
Tako je, na primjer, meč za prvaka svijeta Kasparov – Anand počeo 11.09.1995. – točno šest godina prije nego što su srušene tri zgrade WTC – svjetskog trgovačkog centra, a meč je odigran na 107. katu te zgrade.
Slijede zanimljive „koincidencije“.
Nakon osam remija, Anand je dobio devetu partiju, a Kasparov je dobio desetu i jedanaestu partiju – simbolika 9/11 se opet ponavlja.
Evo slike srušenih tornjeva sa dijagramima tih partija:
Zanimljivo je da su u te tri partije žrtvovani baš „tornjevi“, a ne neke druge figure.
- Prvi „toranj“ je žrtvovan na d5 u devetoj partiji, nakon čega je Kasparov vrlo brzo „izgubio partiju“.
- Drugi „toranj“ je žrtvovan na a1 u desetoj partiji, i pozicija Ananda je vrlo brzo „kolabirala“, kao i drugi toranj kojega je pogodio avion.
- Treći „toranj“ je žrtvovan na c2 u Zmajevci, nakon čega je Anand odmah predao partiju, jer mu je pozicija kolabirala i bez pogotka avionom – kao što se zgrada 7 srušila, a da je nije pogodio nikakav avion.
Sve odlučene partije su igrane u tzv. Tishri mjesecu, koji je prvi mjesec civilne godine:
Prva pobeda je postignuta točno na prvi dan Tishri, što je naravno opet „sasvim slučajno“.
Zadnja pobjeda je postignuta na dan Kippur, što znači „dan pomirenja“ – nakon tog dana su preostale četiri partije završile remijem – protivnici su se pomirili.
Na taj dan se prinosi žrtva pijetla, što se zove Kapparot (čita se Kapporois) ceremonija:
Tako je Anand kao pijetao žrtvovan na dan Kippur, nakon čega je nastupilo „pomirenje“.
Salov i Fischer kažu da su igrači prisiljeni iskonstruirati poteze u partiji u skladu sa židovskim kalendarom, i o tome ovisi koja partija će završiti pobjedom, a koja neće.
Na taj način se namještaju partije u mečevima za prvaka svijeta, pa i na drugim važnim turnirima koji su u ciklusu za prvaka svijeta, ali tu nije kraj židovskoj kabalističkoj simbolici.
Kada se pogleda imena prvaka svijeta u 20. stoljeću, onda se vidi još jedna zanimljiva „slučajnost“.
U prvoj trećini / četvrtini 20. stoljeća je vladao Lasker (LA).
U drugoj trećini / četvrtini 20. stoljeća je vladao Botvinik – „Batvinjik“ (BA).
U trećoj trećini / četvrtini 20. stoljeća su vladali Karpov i Kasparov (KA).
Kada se to složi unazad, dobije se KA-BA-LA.
U 21. stoljeću su promijenili redoslijed slogova i sada to ide normalnim slijedom: Carlsen – „Karlsen“, opet KA, a upravo je nedavno njegov izazivač postao Karjakin, dakle opet KA.
Za status izazivača Carlsena su se borili Karjakin i Caruana – „Karuana“, dakle opet KA.
Na taj način je osigurano da ime prvaka svijeta opet počne sa KA.
Ti momci ništa ne prepuštaju slučaju!