Prije svega, vrijeme u kojemu se priča pojavljuje određeno je velikim događajem u životu svakog čovjeka – početkom njegova SADE SATIJA. Izraz Sade Sati prevodi se kao “SEDAM GODINA TUGE”.
Za sada ću samo primijetiti da se zapravo radi o razdoblju od sedam i pol godina te da ono ne mora biti tako ”tužno”.
”Reci mi,” nastavio je Parashara nakon nekog vremena, ”Znaš li ti što je Sade Sati?”
”Pa,” počeo je Maitreya, ”znam nešto. To je sedam godina tuge, kada Saturn kruži oko tebe.”
Parashara se nasmijao na Maitreyine riječi. ”Nije sedam već sedam i pol. A nije ni kruženje već prijelaz Saturna preko položaja Mjeseca kakav je bio prilikom rođenja. Da li razumiješ?”
Maitreya je potvrdno klimnuo glavom, ali bilo je to nekako nesigurno.
”Gledaj,” rekao je Parashara, ”Znaš da su ti planeti u trenutku rođenja raspoređeni na nebu na određeni način koji je jedinstven i neponovljiv za svakog čovjeka? Dobro, to razumiješ. Nakon rođenja, planeti se i dalje kreću. Saturn se kreće najsporije. Potrebne su mu dvije i pol godine da prođe jedan astrološki znak, odnosno 29 godina da napravi pun krug oko Sunca. I to razumiješ?”
Maitreya je sada klimnuo glavom malo sigurnije. Da razumio je to. Učio je Đjotiš već više od tri godine, sve od trenutka kada ga je njegov djed Kusaru upoznao sa Parasharom onog posebnog petka, pomno izabranog za početak njegovog učenja. Znao je za natalnu kartu, sliku neba u trenutku rođenja osobe, znao je nazive Graha i planeta, pa čak i njihove značajke. Barem one poznate svima. Očevidno je bilo da Parashara želi da upozna i one tanahne, skrivene značajke koje planete pokazuju onima koji razumiju njihovu narav.
Parashara je nastavio pitanjem: ”U kojem znaku je tvoj Mjesec ili Ćandra?”
Maitreya se ozario. Znao je to! ”U znaku Bika. Na 15. stupnju Bika!” rekao je ushićeno.
”Dobro”, nastavio je Parashara. ”A znaš li u kom je znaku tvoj Šani?” ”Znam i to!”odgovorio je Maitreya. U Jarcu!”
”Izvrsno”, rekao je Parashara. ”A sada me slušaj pozorno. Kada Saturn dođe u znak prije onog u kome se nalazi tvoj Mjesec počinje Sade Sati. Sade Sati traje tako dugo dok je Saturn u znaku prije, u samom znaku i u znaku poslije znaka u kojem je Mjesec prilikom rođenja. Razumiješ li to?”
Maitreya ga je promatrao. Bio je bistar i vrlo brz kada je trebalo računati. Imao je blagoslov Budha, planeta Merkura, zaduženog za razlučujući intelekt. U njegovoj glavi Saturn je već prevalio svoj put i Maitreya je počeo naslućivati o čemu se ovdje radi i zašto je pozvan kod Parashare.
Malo se smrknuo i rekao: ”Moj Sade Sati će početi kada Saturn uđe u znak Ovna, a trajat će dok bude bio u Biku i Blizancima. Čini mi se. . . Čini mi se. . .”
”Što?” upitao je Parashara.
Maitreya je izgledao pomalo izgubljeno. ”Moj Sade Sati. Zar je već počeo?”
”Što su ti rekli o Sade Satiju?” upitao ga je Parashara.
”Čuo sam da tada strašni i okrutni Šani zauzme naše tijelo i um, te da se naš život raspada i pretvara u prah. U Sade Satiju ljudi se razbole ili umiru, izgube svoje bogatstvo, rodbinu i prijatelje te prolaze kroz strašne muke.”
Sada je bio red na Parashari da se nasmije od srca. Vidjevši ga tako nasmijana i Maitreya mu se pridružio pa se učilištem neko vrijeme orio smijeh jednog djeteta i jednog mudraca. Kada su
završili, Parashara je rekao: ”Pa, možda je to i točno za neke, ali sigurno nije za sve, kao što vidiš. Radi se o tome da Šani nije takav kakvim ga ljudi smatraju. Uglavnom ga krive za svoje nevolje. Boje ga se i optužuju. Malo je onih koji znaju kako je Šani najbolji učitelj koga mogu susresti, a Sade Sati rijetka prilika za učenje.”
Priča počinje u davno vrijeme, kada je svijet bio još mlad, a Ganeš je kao dio svoje Dharme ili dužnosti morao u njega zavesti red. Grahe ili planeti već su bili zauzeti prenošenjem Karme svemu što živi, ali njihova uloga nije bila jasno određena. Najveći problem bio je u tome što se nije znalo kakvu zapravo Karmu prenose pojedini planeti. Želeći razgraničiti njihove uloge, ali ih i pojasniti, Ganeš je smislio odličan način da to učini a da se ne zamjeri ni jednoj od njih uvrijedivši ih, pa makar i nehotice, svojom analizom. Zapravo, zaključio je Ganeš, ako želimo saznati o značajkama pojedinog planeta, moramo ga natjerati da sam progovori o sebi. Kako to učiniti? Budući da su Grahe bile vrlo zauzete prenošenjem Karme, Ganeš je morao smisliti način da im privuče pozornost. Promućuran kakav već jest, dosjetio se zavjeri koja će završiti događajem poznatim pod nazivom Šani Mahatmja.
Nakon što je smislio svoj plan, godinama se naizgled slučajno, kretao u blizini svake Grahe, razgovarao usput s njima. U svakom razgovoru ozbiljno je napominjao kako ljudi smatraju da je ta i ta Graha (uvijek neka druga, a ne ona s kojom je razgovarao) najuzvišenija i najmoćnija od svih. Budući da je to ponovio dovoljan broj puta, uspio je izazvati određene osjećaje u svakoj Grahi. Povrijeđenost! Da, tako se to zove, povrijeđenost. Na kraju je svaka od Graha bila spremna na ovaj ili onaj način dokazivati svoju snagu.
U jednom određenom trenutku, Ganeš se našao pod očekivanim pritiskom. Dogodilo se da su na jednom skupu božanskih stvorenja sve Grahe došle u međusobni dodir. Budući da je tu bio nazočan i Ganeš, njihova dugo potiskivana povrijeđenost izbila je na površinu nakon jedne ”neoprezne” Ganešove primjedbe.
”Priča se da neki planeti nisu tako moćni kao drugi. . . ”započeo je Ganeš ali se odmah zaustavio izdržavši na sebi bijesan pogled Surje (Sunca), Ćandre (Mjeseca), Mangala (Marsa), Budha (Merkura), Gurua (Jupitera), Shukre (Venere), te Rahua i Ketua (sjeverni i južni mjesečev čvor). Jedino ga Šani nije pogledao. On i Ganeš su stari prijatelji i međusobno imaju posebne dogovore.
Ganeš je utihnuo, glumeći da mu je neugodno što se zaletio u nazočnosti svih njih.
”Dobro, kada si već spomenuo”, reče plameni Surja, ”koja od Graha je najsnažnija i najmoćnija? Ti si dovoljno mudar da to odrediš. Reci nam.”
Bila je to teška situacija za Ganeša. Ali, kako to obično biva, izvukao se savršeno. Osim toga, već je imao pripremljen plan.
”Ne, ja to ne mogu učiniti”, rekao im je. ”Potražite mog oca Šivu, on je vrhovni poglavar svemira. Neka on odredi prednost među Grahama. ”Sada je već sve bilo rečeno i nije se moglo natrag. Natjecanje je počelo. Cijelo se društvo zaputilo Šivi ne bi li dobili odgovor na pitanje koja je Graha ispred svih drugih, a koja je posljednja.
Kada je cijelo društvo, svih devet Graha i Ganeš, stiglo u podnožje planine Meru, Ganeš je zamolio Grahe da pričekaju dok on ne provjeri sa svojim ocem može li ih primiti. Šiva je sjedio na vrhu planine i obradovao se kada je ugledao svog neobičnog sina.
”Dobro došao, Ganeš, rekao mu je. ”Vidim da dovodiš sa sobom nebesko društvo, svih devet Graha. Zašto čekaju u podnožju planine?”
”Oče, iskrsnuo je jedan neobičan problem”, rekao je Ganeš. ”Želio sam se posavjetovati s tobom prije nego Grahe stignu. Naime, oni žele da ti doneseš odluku o tome tko je od njih najuzvišeniji, tko prvi, a tko posljednji?”
”Što žele!?” uzviknuo je Šiva gromoglasno tako da se zatresla cijela planina, a Grahe se u podnožju uznemirile zaključivši da Šiva nije u dobrom raspoloženju.
”Kako to misle: da odlučim tko je prvi, a tko posljednji!” nastavljao je Šiva. ”Ako to učinim, sasvim sigurno ću se zamjeriti nekima od njih, posebice onome koga proglasim posljednjim!”
Ganeš je skrušeno promatrao svojeg oca. ”Da, u tome je problem. Svatko od nas nosi svoju Karmu, a zamjeriti se nekoj od Graha znači trpjeti njezin bijes. Moram priznati da sam ja pomalo kriv za sve ovo. Tražili su od mene da odlučim o tome, ali znaš da Šani i ja već od mog rođenja imamo razmirice, pa sam odlučio da je bolje ne miješati se u to.” Ganešova slonovska glava bijaše rezultat neobične igre između Parvati, Ganešove majke i Šanija, planeta Saturna. Na Ganešovoj rođendanskoj proslavi, Parvati je natjerala Šanija da pogleda Ganeša, znajući da Šanijev pogled pretvara sve i svakoga u pepeo i prah, ali misleći da je njezin sin iznad toga. Šani nije imao drugog izbora, pa je Ganeš izgubio do tada prekrasnu ljudsku glavu koju su mu nazočni bogovi zamijenili slonovskom, usput mu svaki poklonivši po dio svojih moći. Na posljetku je ispalo da je sve to bilo tako i planirano, ali je ostala činjenica da je Ganeš dobio slonovsku glavu zbog Šanija, pa je njegov ”strah” bio opravdan.
”Mislio sam da ćeš ti”, nastavio je Ganeš ne gledajući u svog oca, ”budući da si iznad bijesa bilo koje Grahe, najbolje riješiti ovu situaciju.”
”Ali ja nisam iznad njihovog bijesa!” uskliknuo je Šiva.
Na to je Ganeš visoko podigao svoju surlu. ”Nisi?” prozborio je, glumeći zaprepaštenost.
”Ne, nisam, rekao je Šiva, sada već tiše. Zagledao se u vrhove svojih nožnih prstiju. ”Grahe imaju svoju dužnost koju moraju izvršavati bez obzira na to o kome se radi. Jesam li ti pričao o tome kako je prošao jedan od mojih Sade Satija?”
Ganeš je odrečno zaklimao glavom, iako je otprilike znao što će čuti. O tome se pričalo, ali nitko nije znao je li to istina ili nije.
”Šani mi je jednom prišao”, nastavio je Šiva, ”odavši mi sve počasti, ali istodobno rekavši da mu je dužnost zaposjesti moje tijelo i provesti me kroz moje godine tuge. Međutim, ja nekako nisam bio raspoložen za probleme, pa sam jednostavno skočio u rijeku Sarasvati, smjestio se na njeno dno i ostao ispod površine vode slijedećih sedam i pol godina. Kada je Sade Sati završio, izašao sam van. Šani je, uporan i postojan kakav već jeste, cijelo to vrijeme čekao na obali. Kada sam izašao, pristojno me pozdravio i obavijestio da je moj Sade Sati prošao. Bio sam sretan zbog toga i pohvalio se pred njim i pred samim sobom što sam nekako ipak uspio izbjeći to razdoblje i što mi on nije ništa mogao učiniti. Znaš li što mi je Šani rekao na to?”
Ganeš je šutio, promatrajući upitno svojeg oca.
Rekao mi je: ”Ništa ti nisam mogao učiniti? Doista, to nije ništa! Samo sam te natjerao da skočiš u rijeku te da na njenom dnu provedeš sedam i pol godina.”
Ganeš je jedva susprezao smijeh. Osjećao je da ne bi bilo dobro tako reagirati, iako bi to najradije učinio. Ipak je primijetio: ”Ta rečenica je valjda nešto najbliže šali što je Šani ikada izrekao. Pretpostavljam da se nije ni nasmijao?”
”Ne, nije se nasmijao”, odgovorio je Šiva namrštivši se. ”Samo me pozdravio i otišao dalje svojim putem.”
Iz knjige Adrian P. Kezele: Veličanstveni Saturn