- knjiga
Uddhava, uvijek predan Šri Krishni, saznao je o učiteljevoj namjeri da napusti zemlju, i da se vrati u svoje nebesko boravište. Našavši ga samog on mu se približio i nakon što je kleknuo pred njegova Lotosova Stopala, on mu se s puno poštovanja obratio:
“O Ti koji si Bog svih bogova,
Princ među Yogijima,
Blaženi su oni koji izgovaraju Tvoju Riječ,
i blaženi su oni koji slušaju o Tebi.
Ti želiš da napustiš ovu zemlju,
i da odeš u vječno prebivalište.
Ti si Gospodin moga srca, o Kešava;
Odvojenost od tebe nije podnošljiva
čak ni za trenutak;
Uzmi me sa sobom u Tvoje prebivalište.
O Krishna blaženi su zaista oni
koji slušaju i meditiraju
o Tvom blaženom životu
i Tvojoj božanskoj igri,
jer oni će se osloboditi svih svjetovnih želja,
i spoznat će Tvoj bitak.
Ali kako mi Tvoji predanici
možemo živjeti odvojeno od Tebe?
Ti si naš jedini ljubljeni.
Ti si naše vlastito Jastvo.
Zaista, mi tvoje sluge
pobijedit ćemo tvoju Mayu, iluziju egzistencije
jedino ako se družimo s Tobom i služimo Te.
Postoje mudraci i sveci,
koji slobodni od fizičke svijesti,
vježbanjem raznih disciplina i vođenjem čistog života,
uravnoteženi, čisti i slobodni od svjetovnog,
dostižu tvoj bitak, Prebivalište Brahmana.
Ali mi koji živimo u svijetu,
i još smo uvijek vezani Karmom,
možemo prevladati svijet jedino Tvojom milošću.
Mi možemo transcendirati ovaj svijet
i otići izvan beskonačnog oceana tame,
jedino ako s Tvojim predanicima
razgovaramo o Tebi, i mislimo na Tebe;
Ako prepričavamo Tvoje riječi
i govorimo o Tvojim djelima;
razmišljamo i meditiramo
o Tvom božanskom životu i igri.”
Šri Krishna:
“O ti blaženi, to što si čuo istina je.
Ja se želim vratiti u svoje nebesko prebivalište,
jer ja sam ispunio svrhu svog rođenja.
O plemenita dušo.
Kada ja odem ti moraš napustiti svijet.
Ne budi vezan za prijatelje i rođake,
napusti vezanost za “ja”i moje”;
i hodaj uokolo sa svojim duhom
potpuno sjedinjenim sa mnom,
i vidi me u svemu.
Zaista kažem ti, ovaj vanjski svijet
kojeg promatra duh, a osjetila ga opažaju
nije ništa drugo nego projekcija svijesti;
on je prolazan i zbog toga nestvaran.
Ali dobro i zlo postoje u ovom svijetu
za čovjeka koji ne posjeduje samokontrolu,
i koji iz neznanja vidi mnoštvo.
On prolazi kroz iskustva dobre i loše Karme,
i kroz iskustvo neaktivnosti.
Zbog toga kontroliraj svoja osjetila,
i sa svojim pročišćenim srcem
vidi univerzum u Jastvu, i Jastvo u meni,
Svevišnjem Gospodinu.
Tada kada postigneš znanje i mudrost,
i možeš osjetiti jedinstvo sa svim utjelovljenim bićima;
kada spoznaš Jastvo i nađeš radost u Jastvu,
tada ćeš se osloboditi svih granica.
Ti ćeš transcendirati i dobro i zlo,
Ispravne akcije proizlazit će iz tebe,
bez ikakve primisli o zasluzi,
i klonit ćeš se neispravnih akcija
potpuno prirodno,
a ne pomoću intelektualnog znanja
o tome što je zlo.
Uravnotežen, i prijatelj svih,
utemeljen u znanju i mudrosti,
spoznavši me kao Jastvo univerzuma,
ti ćeš prevladati tugu i postići slobodu.”
Uddhava:
“O Gospodine Yoge – o Ti blago Yogija,
utjelovljenje Yoge, i izvore Yoge,
Ti meni za moje najviše dobro
predlažeš put odricanja, odnosno život Sanyase.
O Ti beskonačni, napustiti želje
zaista je teško čovjeku koji je vezan za svijet,
a koliko je još teže onome
u čijem srcu nema predanosti za Tebe,
koji si Jastvo svih bića;
Ja sam slab u razumijevanju, vezan za Mayu,
ego i zadovoljstva svijeta: pouči mene, Tvog slugu
Gospodine, kako da vjerno slijedim Tvoje riječi.
O Gospodine,
Ti zračiš iz samog sebe,
i utjelovljenje si Istine.
Ti si Atman, najunutarnjije Jastvo svih bića.
Ti si učitelj svih učitelja.
Ja sam slab i vezan za svijet.
Ja tražim utočište u Tebi.
O Ti sveznajući Gospodine univerzuma,
koji si čovjekov prijatelj,
uči me Tvojoj mudrosti.”
Šri Krishna:
“Čovjek koji posjeduje moć diskriminacije,
oslobađa se zla i svjetovnosti svojim vlastitim nastojanjem.
Tvoje Jastvo je tvoj pravi učitelj.
Zaista, samo spoznajom Jastva
postiže se najviše dobro,
prvo pomoću uma
a zatim izravnom transcendentalnom spoznajom.
Mudrac koji je postigao unutrašnju ravnotežu,
a vješt je u znanju i Yogi,
nalazi sa svim božanskim atributima i moćima
mene, koji sam najviše manifestiran u ljudskom tijelu.
Zaista, ja prebivam u svim bićima,
ali najviše sam manifestiran u čovjeku.
Ljudsko srce je moje najdraže prebivalište.
Kada onaj koji se rodio, razvije samokontrolu,
on želi spoznati mene,
koji se mogu spoznati transcendiranjem osjetila.
Onaj tko razvije moć introspekcije
može osjetiti realnost moje egzistencije.
Za ilustraciju ove istine, čuj Uddhava jednu drevnu priču.”
Avadhuta je imao dvadeset i četiri učitelja
Šri Krishna nastavlja:
Vidjevši mladog Avadhutu kako uokolo hoda bez straha, Yadu koji je dobro poznavao Svete Spise rekao mu je:
“O Brahmine ti si zaista slobodan od ega. Kaži mi, molim te, kako si postigao tu beskonačnu mudrost koja ti omogućuje da slobodan i bezbrižan kao dijete lutaš zemljom?
Obično ljudi žude za religijom i znanjem, iz potajne želje za uspjehom, slavom i bogatstvom.
Ali ti koji si pametan, talentiran, učen i jako dobar govornik, i otvorena su ti vrata prema uspjehu, ne činiš ništa za svoje vlastito dobro. Čovjek bi mogao pomisliti da si idiot.
I tako dok su drugi ljudi oprženi snažnom vatrom, pohlepe i strasti, ti si ipak netaknut njezinom toplinom. O Brahmine kaži mi, molim te, kako ti, mada živiš osamljenim životom, nalaziš radost samo u Jastvu i nisi pod utjecajem svjetovne bijede?” Nakon što mu je inteligentni Yadu postavio ta pisanja, plemeniti Brahmin je odgovorio:
“O kralju, ja slobodna duša lutam zemljom, nakon što sam primio mudrost od mnogih učitelja: od zemlje, zraka, etera, vode, vatre, mjeseca, sunca, goluba, pitona, mora, moljca, slona, pčele, sakupljača meda, jelena, ribe, kurtizane Pingale, orla, djeteta, djevojke, graditelja strijela, zmije, pauka i osobitog insekta koji je poznat kao Bhramara kita.
To su dvadeset i četiri učitelja od kojih sam naučio mnogo lekcija i primio mudrost. Ja ću ti sada nabrojati svoje lekcije, i reći ću ti od koga sam ih primio i kako. Slušaj me dakle pažljivo: Od zemlje sam naučio suzdržanost, i kako činiti dobro zbog samog dobra. Čovjek stabilan u mudrosti nikada ne smije odstupiti od istine, i izgubiti uravnoteženost, mada ugnjetavan od drugih. Mudar čovjek čini svakom dobro poput stabla i planine. Njegov život mora biti tome posvećen.
Kao što zrak nije pod utjecajem dobrih i loših mirisa, tako i mudar čovjek, mada se kreće među objektima osjetila, treba biti izvan dobra i zla. Mada prebiva u zemaljskom tijelu, koje podliježe raznim ograničenjima, mudar čovjek ostaje miran i uravnotežen u svojoj svijesti koja je usmjerena prema beskonačnom božanskom Jastvu. Kao sveprisutni eter, Atman je prisutan u svemu što je živo i neživo. Mudar čovjek koji je spoznao jedinstvo s Brahmanom, mada živi u tijelu, nikada ne prestaje meditirati o sveprisutnom, čistom i slobodnom Atmanu.
Kao što eter nije pod utjecajem oblaka koje tjera vjetar, tako je i mudar čovjek izvan utjecaja pojavnog svijeta.
Mudrac je bistar i prijatan poput vode, te kao voda smiruje i pročišćava onog tko ga poštuje i traži njegovo društvo. Onaj tko je postao neustrašiv i stekao samo-kontrolu vježbanjem Tapasa, sjaji božanskom slavom, i zrači kao nebesko svjetlo. Mada se poput vatre kreće među materijalnim objektima, on nije pod utjecajem zla koje se nalazi u njima.
Ponekad njegova božanska moć ostaje sakrivena, ali on je pokazuje onima koji ga obožavaju i žude za Istinom. On prihvaća njihovo obožavanje, i za uzvrat poput sverazorne vatre uništava njihovu nečistoću i lošu prošlu ili buduću Karmu. Kao što vatra poprima oblike predmeta koji gori, tako i sveprisutni Gospodin poprima različite oblike bića i stvari. Kao što plamen raste i pada, a ne vatra, tako rođenje i smrt pripadaju tijelima a ne Jastvu. Isto kao što promjene koje se s vremenom dešavaju u pojavljivanju mjeseca ne utječu na sam mjesec, tako i promjene kao što su smrt i rođenje pripadaju tijelu a ne tiču se Atmana.
Isto kao što se i sunce, mada jedno, pojavljuje različito u mnogo posuda vode, tako se i Atman kada se reflektira u mnogo individua pojavljuje kao mnoštvo.
Nekoć je zajedno sa ženkom na grani stabla živio neki golub. Oni su se veoma voljeli i uskoro su dobili mlade, za koje se sretan par veoma nježno brinuo. Jednog dana dok su roditelji tražili hranu, njihovi mladi su pali u ptičarovu zamku. Kada se par vratio, golubica je toliko bila izvan sebe zbog tuge da je, mada je znala da će to značiti sigurnu smrt, ušla u zamku. Nakon toga je i jadni golub savladan tugom izgubio svaki oprez i zapleo se u zamku gdje je našao smrt. Slično se događa i jadniku neuravnoteženog duha, čija osjetila nisu pod kontrolom i koga rijeka života baca na sve strane; koji nema moć diskriminacije i vezan je za porodicu i porodični posjed – on konačno jednog dana mora doživjeti duboku bol.
Onaj tko je postigao ljudsko rođenje, koje je otvoreni put prema Brahmanu, a vezan je kao i golub okovima ovoga svijeta, ne može se nazvati čovjekom. Osjetilna zadovoljstva mogu se uživati u nižim rođenjima: prepusti ih životinjama! Mudraci nikada ne žude za osjetilnim zadovoljstvima.
Hrana sama od sebe dolazi pitonu i on je zadovoljan sa svim onim što mu slučajno dođe. Tako je mudrac zadovoljan hranom koju dobije, bez obzira da li je dobro ili loše kuhana, da li je ima ili nema u izobilju. On se ne bori za goli opstanak svoje egzistencije, jer sva njegova energija ispravno je usmjerena prema Bogu, najvišem cilju prema kojem se kreće sav život. Mudrac je miran, uravnotežen, i dubok u znanju poput mirnog i tihog oceana.
Kao što se i prepuni ocean ne razlijeva i rijeke ne isušuju, tako mudrac, čije srce je sjedinjeno s Bogom, ostaje postojan i miran usred suprotnosti života.
Osoba nekontroliranih osjetila ne odolijeva strastima, koje najviše zavode čovjeka i tako pada u duboku tamu, kao što i moljac pada u plamen. Zaslijepljena budala privučena prolaznim i iluzornim užicima kao što su pohota i zlato, propada poput moljca.
Oslobodi se pohote! Pohotljiv čovjek je uhvaćen u zamku, kao i slon na dodir slonice. Izbjegavaj stoga svaki promiskuitet.
Kao i pčela, koja skuplja med sa različitih cvjetova, tako i mudrac prihvaća bit različitih Svetih Spisa i u svima njima vidi samo dobro.
Ne skupljaj bogatstvo kao što pčela skuplja med.
Onaj tko to radi sličan je pčeli, i na kraju propada zajedno sa svojim bogatstvom.
Ne budi sličan onome koji poput sakupljača meda koji iz košnica krade med, krade bogatstvo, od pohlepnika i bijednika koji ga sami ne uživaju i ne dozvoljavaju da se s njim učini bilo kakvo dobro.
Mudrac nikada ne treba slušati senzualnu glazbu, i treba izvući pouku od jelena koji je začaran lijepom glazbom pao u zamku. Neznalica i pohotljiv čovjek čiji organ okusa nije pod kontrolom susreće smrt kao i riba uhvaćena na udicu. Najteže je steći kontrolu nad organom okusa. Onaj koji je postigao tu kontrolu ima kontrolu nad svim ostalim organima.
Jednom je u gradu Videha živjela kurtizana po imenu Pingala.
Od nje sam naučio veliku lekciju. Slušaj kralju:
Jedne večeri Pingala je atraktivno obučena stajala kao i obično ispred svojih vrata u namjeri da zavede bilo kojeg slučajnog prolaznika. Ona je žudila za bogatstvom; pohotljivo je promatrala ljude kako prolaze duž ulice i svakog je smatrala kao mogući plijen. Ljudi su dugo prolazili pokraj nje, a da nisu bili privučeni njenom ljepotom. Ipak ona se nadala da će doći neki bogati čovjek i obasuti je novcem, te je tako ostala pred svojim vratima. Napokon, prošla je i ponoć, i ona je izmorena i iscrpljena duboko u svom srcu osjetila gađenje. “Jao meni,” rekla je ona u sebi: “Kako sam bila zavedena i izgubila svaku samokontrolu! Ja sam zaista bila glupa, kada sam sreću tražila od muškaraca. Blizu mene je moj Bog koji je vječan, pravi ljubavnik, u kojem se nalazi sva mudrost i bogatstvo. Cijelo vrijeme to neizmjerno bogatstvo bilo je pokraj mene. Ali ja sam napustila svog Gospodina i kao budala tražila sam muškarca, koji nikada ne može ispuniti moje želje, i koji uz to donosi bijedu, strah, bolest, tugu i iluziju.
O uzalud sam povrijedila svoj duh tim bijednim načinom života; uzalud sam tražila bogatstvo i zadovoljstvo, prodajući svoje tijelo muškarcima, koji su i sami robovi strasti. U tom gradu ja sam izgleda jedina budala iskvarenog srca koja traži zadovoljstvo u najnižim tjelesnim zadovoljstvima. Jedino Gospodin daje pravu radost. On je nepromjenljiva realnost. On je prijatelj, ljubljeni i učitelj; on je najunutarnjije Jastvo svih živih bića. Ja napuštam tjelesna zadovoljstva i želim naći radost u njemu, da tako zauvijek živim u jedinstvu s njim.
Objekti osjetila koji imaju početak i kraj, ne mogu nikada pružiti istinsko uživanje. Uostalom, koja je žena postigla najviše dobro od muškarca, koji je promjenljiv i podložan smrti?
Svakako ja sam stekla Gospodinovu milost, jer ovo sretno gađenje nastalo je iz razočaranja. Moja bijeda pokazala mi je put prema miru. Gospodin mi je iskazao milost i budući da sam našla utočište u njemu, ja napuštam uzaludnu nadu da ću pravo zadovoljstvo naći u osjetilnim zadovoljstvima. Njegovom milošću ja ću biti zadovoljna sa svime što naiđe, i moja radost bit će u druženju s voljenim Gospodinom Ljubavi. Jedino me on može spasiti iz beskonačnog ponora zla u koji sam upala zbog svoje svjetovnosti. Tek tada kada ovaj univerzum vidimo kao prolazan, stičemo pravu, moć diskriminacije i napuštamo svjetovnost. Jastvo postaje spasitelj Jastva.”
Kada je stekla pravu moć diskriminacije i napustila svaku uzaludnu nadu, Pingala je postigla uravnoteženost duha i našla mir.
Nada je uzrok najveće bijede. Napustiti nadu to je najviše blaženstvo.
“Vezanost,” nastavio je Avadhuta, “vodi prema bijedi. Sloboda od vezanosti daje beskonačnu radost. To je lekcija koju sam naučio od orla, koga su manje ptice tako dugo napadale, dok nije ispustio komad mesa koji je držao u svojim ustima, čim je ispustio taj komad mesa on je postao slobodan i sretan.
Hvala i pokuda meni su jedno te isto. Ja ne znam za brigu i strah, kao oni što su vezani za porodicu i posjed. Moj drug u igri je Gospodin, ja nalazim radost u kontemplaciji o Jastvu, te poput djeteta bezbrižan i sretan šetam uokolo potpuno slobodan.
Mudrac koji je transcendirao Gune, sretan je i slobodan od brige, kao i malo dijete, ali ipak na potpuno različit način. Jer dijete je sretno iz neznanja, a mudrac zbog znanja.
Ja sam naučio lekciju od djevojke. Čuj je! Jednom je mladić zajedno sa svojom pratnjom otišao isprositi djevojčinu ruku. Budući da je njena porodica bila odsutna, djevojka je sama morala ljuštiti rižu. Iz svog djevojačkog ponosa ona nije željela da njen dragi i njegova pratnja saznaju o sluganskom poslu koji je ona morala obaviti, ali dok je tako ljuštila rižu, narukvice od školjke pravile su takvu buku da bi se veoma brzo otkrilo što ona radi. Budući da je bila pametna djevojka, ona se vrlo brzo oslobodila zveketajućih narukvica, dok na svakoj ruci nije ostala po jedna. Ali kada je nastavila sa ljuštenjem, čak su i ove pravile buku, udarajući jedna o drugu. Tada je ona uklonila još jednu narukvicu, te je preostala još samo jedna koja nije stvarala nikakav zvuk. Od nje sam naučio slijedeće: Tamo gdje ima mnogo ljudi na jednom mjestu nastaje buka i svađa; čak i tamo gdje su dvojica može nastati štetno ogovaranje. Zbog toga bolje je biti sam i osamljen, kao i narukvica na jednoj djevojčinoj ruci.
Sjedni u uspravan položaj, kontroliraj svoj dah, odbaci svaku malodušnost, saberi svoj duh i vježbaj koncentraciju. Stabilnost u koncentraciji stiče se postojanim vježbanjem i nevezanošću. Duh koji je postojan u božanskoj kontemplaciji Sattwom prevladava Rajas i Tamas, te tako nestaje grozničava žudnja za svjetovnim. Kao što se gasi vatra ako se više ne dodaje gorivo, tako nastaje i mir u onom srcu koje više za ničim ne žudi. Onaj čiji duh posjeduje takvu moć koncentracije, uzdiže se iznad subjekta i objekta. On je sličan graditelju strijela, koji dok pravi svoje strijele nije svjestan ničeg drugog osim svoga posla. Zmija ulazi u rupu koju je iskopao netko drugi i tamo sretno živi.
Koji dom može vezati mudraca? Dok luta uokolo on živi u pećini. On se ne razmeće svojom spiritualnošću i ne govori mnogo jer izgovara samo one riječi koje su za svačije dobro.
Kao što pauk plete mrežu iz svojih vlastitih usta, igra se s njom i ponovno je uvlači u sobe, tako i vječni, nepromjenljivi Gospodin, koji je bez forme i atributa; apsolutno znanje i blaženstvo, stvara iz sebe čitav univerzum, igra se s njim i na kraju ga ponovo uvlači u sebe. Čovjek je onakav kakve su njegove misli. Njegove misli obojene su strahom, ljubavlju ili mržnjom. Žohar koga je napao Bhramara – kita, postaje Bhramara – kita; on jedino razmišlja o svom vlastitom neprijatelju i zbog toga on bez da gubi svoju vlastitu svijest, postaje predmet svoga straha. Sve to ja sam naučio od ovih različitih učitelja.
Sada čuj što sam naučio od svog vlastitog tijela. Time što sam o svom tijelu razmišljao kao objektu koji je podložan rođenju i smrti i kao uzroku patnje i bijede, ja sam u sebi pobudio bestrasnost i moć razlučivanja. Kada sam spoznao odvojenost od tijela, naučio sam meditirati o vječnoj Istini.
Ovo tijelo zbog čijeg zadovoljstva i udobnosti muškarac uzima ženu, gradi dom i brine se o svom posjedu i bolno gomila bogatstvo, vene i propada poput stabla.
Osjetila, izvan kontrole i posjedovanje mnogo žena razaraju čovjekov moral.
Gospodin je svojom božanskom moći stvorio različite oblike života kao što su stabla, gmazovi, zvijeri, ptice, insekti i ribe; ali sa svime time on nije bio zadovoljan. Nakon toga on je stvorio čovjeka i tek kada je stvorio najbolje sredstvo kroz koje se može izraziti, Bog je bio zadovoljan. Budući da je dobio ljudsko tijelo, rijetku i blaženu inkarnaciju, mudar se čovjek ne bavi ispraznim stvarima, i teži da prije smrti spozna Boga.
Moju svjetovnost odagnalo je božansko svjetlo i ja hodam zemljom slobodan od svake vezanosti i egoizma, čvrsto utemeljen u Jastvu. Zaista čovjek može učiti o Istini od mnogih učitelja. Brahmana koji je jedno bez mnoštva, mudraci nazivaju različitim imenima.”
Tako je kralj Yadu, učen od Avadhute, našao mir i oslobodio se od svake vezanosti.