Vašištha:
O Rama, budi utemeljen u istini i živi u slobodi, u stanju u kojem duh nije gospodar, već sluga. Nemoj se ponašati kao asure Dama, Vyala i Kata, čiju ću ti priču sada ispričati. U donjem svijetu (Patali) živio je moćan asura po imenu Šambara. Bio je majstor maye. Stvorio je čarobni grad. Bio je strah i trepet za bogove neba. Jednom je osramotio Devendru. Da bi mu se osvetili deve (bogovi) su iskoristili priliku i uništili njegovu vojsku. Razljućen, demon je moćnom vojskom napao nebo (deva loka). Bogovi su se sakrili u pećinama planine Meru, u strahu od njegovih čarobnih moći. Tako ih demon nije mogao savladati. Nakon nekog vremena ojačani, uništili su njegovu vojsku. Na to je Šambara pomoću svojih čarobnjačkih moći stvorio Damu, Vyalu i Katu. Ta tri demona nisu imala prethodne inkarnacije i zato su bili slobodni od bilo kakve vrste mentalnog ograničenja i uvjetovanja (vasana). Nisu poznavali strah, sumnju niti su imali nekih drugih sklonosti (samskare). Nisu bježali pred neprijateljem jer se nisu bojali smrti, nisu poznavali značenje rata, pobjede ili poraza. Doista, nisu bili samostalne đive, već djelotvorne projekcije asure Šambare, slični robotima. Demon Šambara poslao je svoju silnu vojsku, pod vodstvom tri nepobjediva demona, da se bori s bogovima. Slijedila je ljuta bitka u kojoj su asure pobjeđivali. Bogovi su se obratili Stvoritelju Brahmi i zamolili ga da pronađe način za uništenje tri demona.
Brahma:
O bogovi, Šambara sada ne može biti uništen. Mudro je stoga da se povučete iz bitke i počekate tisuću godina. Tijekom vremena će se, zbog njihove upletenosti u ratu, kod tri demona pojaviti osjećaj ega. Tada će biti ovisni o ograničenjima i uvjetovanjima te će steći pritajene sklonosti. Sada su potpuno bez osjećaja ega i njegovih pratioca, ograničenja, uvjetovanja i sklonosti. Oni u kojima ne postoji osjećaj ega i ono što ga prati, ne znaju ni za želju ni za bijes i stoga su nepobjedivi. Onoga tko je vezan osjećajem ega i uvjetovanim duhom, čak i ako se smatra velikim čovjekom ili čovjekom velikog znanja, može poraziti čak i dijete. Doista, zamisli “ja” i “moje” su pohlepna prebivališta tuge i patnje. Poražen može biti samo onaj čiji je duh ograničen. Ako ograničenje ne postoji, čak i komarac postaje nepobjediv.
Vašištha:
Brahma je zaključio:
“Činite što možete da biste u stvorili demonima osjećaje “ja” i “moje”. Kako su oni bića neznanja brzo će zagristi ovaj mamac. Tada ih lako možete poraziti.”
Rekavši to, stvoritelj Brahma je nestao. Bogovi su se neko vrijeme odmarali i uz stalne okršaje pripremali su se za odlučujući napad na demone. Neprekidna upletenost u borbi stvorila je u trojici vođa demona temeljnu zamisao “ja jesam”. Kao što zrcalo odražava predmet koji se drži blizu njega i čovjekovo se ponašanje odražava kao osjećaj ega u njegovoj svijesti. Međutim, ako se ovo ponašanje “drži na udaljenosti” od svijesti i nema poistovjećenja s takvim ponašanjem, osjećaj ega se ne pojavljuje. Jednom kada se ovaj osjećaj ega pojavi brzo slijedi želja za produljenjem života u tijelu, stjecanjem bogatstva, zdravljem, ugodom, itd. Ove su želje jako oslabile njihovu samoodnosnost. Iz toga se pojavila zbrka u njihovim umovima, iz koje je slijedilo “ovo je moje”, kao primjerice “ovo je moje tijelo”. To dalje neminovno rezultira nedjelotvornošću i nesposobnošću provođenja vlastitog djelovanja. Jako su zavoljeli hranu i piće. Predmeti su im počeli davati osjećaj ugode i tako ih lišili njihove slobode. Postali su ovisni i objektodnosni. Gubitkom slobode otišla je njihova hrabrost i osjećali su strah. Strašno su se zabrinuli pri samoj pomisli “umrijet ćemo u ovom ratu”. Bogovi su iskoristili tu situaciju i napali asure. Tri demona, obuzeti strahom od smrti, pobjegoše. Kada je demonska vojska vidjela da su njihovi nepobjedivi zaštitnici pobjegli prije nego što su ih bogovi napali, izgubili su hrabrost. Ponovna borba između vojski bogova i demona bila je još strašnija od prethodne i u njoj je palo tisuće i tisuće asura. Kada je Šambara čuo da su bogovi porazili njegovu vojsku, bio je gnjevan. Bojeći se njegova gnjeva, tri su stvorena demona pobjegla i pronašla utočište u najnižem svijetu. Iako su demoni Dama, Vyala i Kata bili slobodni od ciklusa rađanja i umiranja, zbog nastanka ega postali su ovisni o rođenju i smrti. Nakon brojnih inkarnacija u različitim poluljudskim prostorima sada žive kao ribe u jezeru u Kašmiru.
To je priča, o Rama, o Dami, Vyali i Kati, koji su zbog svog osjećaja ega i svojih želja pali u pakao ponovnih rođenja i smrti. Sve ovo nije ništa drugo nego igra neznanja i iluzije. Sve su ove zamisli o “ja” i “ti”, o Rama, nezbiljske. Doista, čista je svijest ta koja podržava nečiste zamisli o “ja jesam”. Zaigrana kakva već jest, čak i ne odričući se svoje naravi kao svijesti, doživljava iskrivljeni odraz sebe u sebi. Iako je taj iskrivljen odraz doista nezbiljski, osjećaj ega (ja jesam) vjeruje da je zbiljski i biva zaveden. O Rama, oni koji su utemeljeni u stanju oslobođenja, kako je objašnjeno u vedskim spisima, sigurno prelaze ovaj ocean svjetovne pojavnosti kako njihova svijest raste prema sebstvu. Ali oni koji su uhvaćeni u mrežu rasprava, koje samo stvaraju patnju i zbrku, proigravaju svoje najveće dobro. Čak i u slučaju staze pokazane u spisima, samo izravno iskustvo vodi čovjeka najsigurnijim putem do vrhunskoga cilja. Što drugo ostaje od pohlepna čovjeka osim šake pepela? Ali onaj tko gleda na svijet kao na nešto što nije vrijednije od vlati trave, nikada ne dolazi na dohvat patnje. Onoga tko je potpuno spoznao beskonačno, štite božanstva. Onaj tko je kreposnim životom stekao dobar ugled, dobiva sve što nije do tada dobio i oslobođen je nesreće. Samo onaj može biti smatran ljudskim bićem tko se nezadovoljan svojim vrlinama predaje učenju koje je čuo i tko teži stazi istine. Drugi su životinje pod ljudskom maskom. U svemu onome što se može uživati već se uživalo, sve ono što se mora vidjeti, već je viđeno. Što je onda u ovom svijetu novo, što bi mudar čovjek trebao tražiti? Zato bi čovjek trebao biti predan obavljanju svoje dužnosti, kako to nalažu vedski spisi, napustivši svaku želju za ugodom. Pridržavajući se zapovijedi vedskih spisa, čovjek treba strpljivo čekati savršenu zrelost koja dolazi u svoje pravo vrijeme. Spriječi negativne sklonosti proučavajući ovaj vedski spis oslobođenja. Postojano istražuj prirodu istine, znajući da “ovo nije ništa drugo nego odraz”. Nemoj da te vode drugi. Samo su životinje vođene od drugih. Probudi se iz drijemeža neznanja. Probudi se i teži prestanku starenja i smrti.