Vašištha: O Rama, ispričat ću ti još jednu priču koja prikazuje put prosvjetljenja na kojem nema zapreka. U donjem svijetu živio je moćan kralj asura po imenu Hiranyakašipu. Preoteo je vrhovnu vlast od lndre i tako je vladao nad trima svjetovima. Imao je mnogo sinova. Među njima i slavnoga Prahladu koji je blistao poput sjajnog dijamanta između svih ostalih dragulja. Uživajući tako u vlasti nad tri svijeta te blagoslovljen moćnom vojskom i dobrom djecom, demonski je kralj postao ohol. Njegovi nasilni postupci i njegova vladavina koja je svima ulijevala strah jako su zabrinuli bogove. Kao odgovor na njihovu molitvu, Gospodin Višnu uzeo je lik Narasimhe (čovjek-lav) i uništio demonskoga kralja i njegovu obitelj.
Prahlada, čiji je život bio pošteđen, razmišljao je:
“Tko nam još može pomoći? Višnu je uništio same korijene demonske obitelji. Bogovi, koji su se običavali ponizno klanjati stopalima moga oca, zaposjeli su naše kraljevstvo. Moji vlastiti rođaci, asure, koji su bili puni snage i hrabrosti, sada su slabi i plašljivi. Bogovi su uzeli natrag drvo koje ispunjava želje. Kao što su demoni prije uživali gledali lica božica, sada bogovi uživaju gledajući lica demonica. Polubožice i drugi koji su uživali u životu u nutarnjim odajama demona, pobjegli su i otišli u šume planine Meru gdje žive kao šumske ptice. Moja vlastita majka (kraljica) sada je puna boli. Jao, obožavatelji moga oca sada pomažu Indri. Milošću Višnua, podvrgnuti smo neusporedivoj i neizrecivoj patnji, a sama pomisao na to čini nas bijednim i očajnim. Višnu je taj koji štiti i podupire cijeli univerzum. On sam je utočište svih bića u ovom svijetu, zato treba, na svaki način, naći utočište u njemu ne postoji drugi način. Od ovoga trenutka i ja ću se predati Višnuu i živjeti ispunjen njegovom prisutnošću.
Međutim, onaj tko nije Višnu nema nikakvih koristi od štovanja Višnua. Višnua treba štovati tako da se postane Višnu. Zato, ja jesam Višnu. Onaj tko je znan kao Prahlada nije nitko drugi nego Višnu. Ne postoji dvojnost. Tko bi sada mogao biti moj neprijatelj i tko bi mi mogao prkositi? Zato što sam ja Višnu, onaj tko se prema meni ponaša kao prema neprijatelju sigurno je došao do kraja svoga životnog vijeka. Ovim demonima koji stoje ispred mene teško je, ili nemoguće podnijeti zasljepljujući sjaj koji se širi iz mene. A bogovi doista pjevaju o mojoj slavi jer ja sam Višnu. On je ja i ja ga pozdravljam.
Vašištha: Tako se preobrazivši u odraz Višnua, Prahlada je mentalno štovao Višnua uz potpuno slijeđenje tradicije i naputaka vedskih spisa. Nakon toga je iskazao štovanje Višnuu obredima i žrtvama. Izvršivši sve to Prahlada je uživao svijest blaženstva. Od tada je obožavao Višnua svakoga dana. Vidjevši njega i slijedeći njegov primjer, svi asure kraljevstva također su postali vjerni štovaoci Višnua. Bogovi su postali zbunjeni tim neobičnim događajem.
Pristupili su Višnuu i upitali ga: Gospodine, kakva je to tajna? Asure su tvoji tradicijski neprijatelji. Njihova se preobrazba u tvoje predanike čini nezbiljskom kao prijevara. Gdje je opaka narav demona i gdje je predanost tebi koja nastaje samo tijekom posljednje inkarnacije đive? Doista, kvalitete bića su uvijek u skladu s temeljnom naravi toga bića. Slušanje o tome da su ovi demoni preko noći postali tvoji štovatelji, gotovo da nanosi bol. Kada bi se reklo da su se oni postupno razvijali u bića viših stanja, njegovanjem plemenitih značajki i tada postali tvoji štovatelji, to bismo mogli razumjeti. Ali da netko tko je po naravi pokvaren postane odjednom tvoj štovatelj, doista je neshvatljivo.
Gospodin Višnu: O bogovi, nemojte dopustiti da vas obuzmu sumnja i očaj. Prahlada je postao moj predanik. Ovo je uistinu njegovo posljednje rođenje i zaslužuje da sada postane slobodan. Sjeme njegova neznanja je spaljeno, on se više nikada neće roditi. Besmisleno je i bolno slušati da je dobar čovjek postao zlonamjeran. Prikladno je i plemenito slušati o tome kako je čovjek koji nije imao plemenitih kvaliteta postao plemenit. Prahladina promjena je za vaše dobro.
Vašištha: Nakon što je tako ponovno umirio bogove, Višnu je nestao i bogovi su se počeli prijateljski ophoditi s Prahladom. Prahlada je ukazivao štovanje Gospodinu Višnuu svakoga dana, mišlju, rječju i djelom. Odmah su se, kao plod obožavanja u njemu pojavile sve plemenite kvalitete kao što su mudrost i bestrasnost. Gospodin Višnu je otišao do mjesta gdje mu je Prahlada iskazivao štovanje.
Prahlada je molio: “Nalazim utočište u Gospodinu u kojem s radošću prebivaju tri svijeta i koji je vrhunsko svjetlo što uništava mrak neznanja i nečistoće svake vrste. Gospodin koji je utočište vrijedno traženja, nerođen je i najsigurnija zaštita. Ti si sjajan poput plavoga lotosa ili plavoga dragulja. Tvoje tijelo je plavo kao zenit jasnoga zimskog neba uzimam utočište u Tebi.
Gospodin Višnu: O Prahlada, ti si ocean plemenitih kvaliteta i ti si uistinu dragulj među asurama. Zatraži od mene da ti ispunim želju prema svom izboru, a koja će voditi prestanku patnje rađanja.
Prahlada: Gospodine, ti boraviš u svim bićima i ti nam donosiš ostvarenje svih naših želja. Molim te, podari mi ispunjenje one želje za koju Ti smatraš da je neograničena i beskonačna.
Gospodin Višnu: Prahlada, budi obdaren duhom istraživanja sve dok ne budeš prebivao u beskonačnom brahmanu, tako da sve tvoje iluzije mogu prestati i da dostigneš najviše ostvarenje.
Rekavši to Gospodin Višnu je nestao.
Vašištha: Nakon takva promišljanja, Prahlada je ušao u stanje u kojem uopće ne postoje mentalne djelatnosti i preobrazbe već samo vrhunsko blaženstvo, neuznemireno kretanjem misli. Sjedio je tu gdje se našao, poput kipa. Prošlo je pet tisuća godina. Asure su zaključili da je mrtav. U donjem je svijetu zavladao kaos. Nastao je potpuni nered i jaki su vladali nad slabima. U međuvremenu je održavatelj univerzuma Gospodin Višnu ugledao stanje donjega svijeta i Prahladu duboko utonulog u transcendentalno stanje svijesti.
Gospodin Višnu je mislio: Budući da je Prahlada utonuo u transcendentalno stanje svijesti, asure su, ostavši bez vođe, izgubili svoju snagu. Jer nije postojala opasnost od asura, deve se na nebu nisu imali čega bojati i zato se nisu imali čemu suprotstavljati. Bez misli i osjećaja straha i mržnje oni bi uskoro došli do transcendentalnog stanja svijesti i postigli oslobođenje! Ovaj bi univerzum, koji treba postojati do prirodnog kozmičkog rastvaranja, tako nenadano prestao postojati. U tome ne vidim ništa dobrog i zato mislim da bi asure trebali nastaviti živjeti kao asure. Ako će asure funkcionirati kao neprijatelji bogova, u kreaciji će prevladati uravnoteženo i ispravno djelovanje. Tako će, a ne drugačije, ova kreacija nastaviti postojati i cvjetati.
Višnu je pristupio mjestu gdje je Prahlada sjedio u patala loki koja je bila poput satya loke (sedmog svijeta) te je glasno viknuo: “Plemeniti, probudi se” i puhnuo je u svoju školjku Panjćađanju. Životna snaga je počela vibrirati u tjemenu Prahladine glave. Prahlada je obnavljao tjelesnu svjesnost, malo po malo, poput lotosa koji postupno otvara svoje latice te je uskoro poslao budan za svoju okolinu, a svoj je pogled usmjerio na Gospodina.
Gospodin Višnu je rekao Prahladi: Sjeti se, o Prahlada, svoga položaja kao vladara donjega svijeta. Ti nemaš što postići ni što odbaciti. Tako dugo dok nisu tjeran sankalpama privlačnosti i odbojnosti nije važno postoji li tvoje tijelo ili ne. Ustani! Moraš ostati u svom tijelu do kraja ovoga ciklusa svijeta (kalpa). Zato ti, ovdje i sada, moraš vladati kraljevstvom kao đivanmukta, mudrac slobodan od svake iluzije. Umrijeti treba onaj tko je potonuo u neznanju i patnji. Umrijeti treba onaj tko se tuži, misleći: “Slab sam, jadan, glup itd.”. Umrijeti treba onaj koga pokreću bezbrojne želje i nade i onaj čiji duh je nemiran. Život je za onoga čiji je duh uz pomoć samospoznaje pročišćen i svjestan istine. Onaj bi trebao živjeti tko je izgubio ego, odijeljenost i tko nije ni za što vezan, tko je slobodan od voljenja i nevoljenja i spokojnog duha, onaj čiji je duh došao do svoga izvora. Za onoga o kome ljudi čuju i slušajući doživljavajući veliku radost određen je život, a ne smrt. Prema ljudskom mišljenju, djelovanje ili postojanje tijela znano je kao stanje življenja, a napuštanje tijela da bi se dobilo drugo tijelo znano je kao smrt. Ti si slobodan od ovih zamisli, o Prahlada. Što je život, a što je smrt za tebe! Ja sam samo koristio uobičajene izraze da bih ti to objasnio. Uistinu, ti niti živiš, niti umireš. Iako si u tijelu, budući da nemaš tijelo bestjelesan si. Ti si onaj koji opaža, nematerijalna inteligencija. Kao prostor koji iako postoji u vrču, nije vezan za vrč i zato je slobodan od prostornog ograničenja. Ipak, recimo tako, ti jesi tijelo jer kroz tijelo doživljavaš podražaje, kao što je, recimo tako i prostor odgovoran za rast biljke utoliko što ne sprječava takav rast. Ti si prosvjetljen! Što za tebe znači tijelo ili utjelovljenje? Tvoj oblik postoji samo u očima neznalice. Ti si uvijek sve, ti si vrhunsko unutarnje svjetlo svijesti. Što je za tebe tijelo ili bestjelesnost i što možeš steći ili čega se odreći? Bez obzira je li početak ili kraj kozmičkoga ciklusa, to ne predstavlja ništa onome tko je transcendirao pojmove o postojanju i nepostojanju. On je u svim uvjetima čvrsto utemeljen u samospoznaji. Bez obzira žive li drugi, ili su nestali, ili pak napreduju, on ostaje čvrsto utemeljen u samospoznaji. Vrhunski Gospodin prebiva u tijelu, ne umirući kada tijelo umire i ne mijenjajući se kada se tijelo mijenja. Kada si se odrekao lažnih pojmova “ja pripadam tijelu” ili “tijelo pripada meni”, izričaj kao “ja ću se odreći ovog” ili “ja se ovoga neću odreći”, “ja sam učinio to” i “ja ću to sada učiniti”, postaju besmisleni. Prosvjetljeni ljudi, iako mogu biti neprekidno djelatni, ne čine ništa. Nije istina da oni pasivnošću dostižu stanje nedjelovanja! Pravo stanje nedjelovanja oslobađa od iskustva, jer nema žetve gdje nema sjetve. Kada su tako prestala oba pojma “Ja činim” i “Ja doživljavam”, ostaje samo spokoj. Kada je taj mir čvrsto utemeljen nastaje oslobođenje. Što takva prosvjetjena osoba treba steći ili čega se treba odreći? Jer samo kada su pojmovi o subjektu i objektu nestali, nastaje oslobođenje. Takve prosvjetljene osobe, kakva si i ti,
žive u ovom svijetu nedodirnute djelovanjima i nedjelovanjima. Prosvjetljena se bića ne raduju u užitku ni ne tuguju u boli; oni funkcioniraju bez vlastita htijenja, spontano, kao što kristal odražava objekte u blizini bez namjere da to čini. Oni su potpuno budni u samospoznaji, ali sve što je vezano za ovaj svijet za njih je san. Oni funkcioniraju u ovom svijetu kao djeca, bez ograničavanja ega i čitave “njegove pratnje”. O Prahlada, ti si dosegao razinu Višnua. Vladaj donjim svijetom ovim kozmičkim ciklusom.
Prahlada: Gospodine, doista me nadjačao umor i kratko sam se vrijeme odmarao. Tvojom milošću, došao sam do spoznaje u kojoj nema razlike između promišljanja i nepromišljanja. U sebi sam te doživljavao dugo vremena. Srećom, sada te vidim ispred sebe. Doživio sam istinu beskonačne svijesti u sebi; u njoj ne postoji patnja ni iluzija, ni bilo kakva veza s bestrasnošću. U njoj nema želje da se napusti tijelo i nema straha od svjetovne pojavnosti. Kada je spoznata jedna jedina zbilja gdje je patnja, gdje je uništenje, što je tijelo, što je pojavni svijet, što je strah ili njegova odsutnost? Bio sam u stanju svijesti koje se spontano pojavilo u meni. “Oh, osjećam gađenje prema ovom svijetu, napustit ću ga” takve se misli pojavljuju samo kod neznalice. Samo neznalica misli da patnja nastaje dok postoji tijelo i da jednom kada se tijelo napusti patnje nema. “Ovo je užitak”, “ovo je bol”, “ovo jest”, “ovo nije” samo se duh neznalice tako kreće amotamo. Pojmovi “ja” i “drugi” postoji samo u duhu neznalica koji su ostavili mudrost daleko iza sebe. “Ovo se treba steći” i “ovo se treba odbaciti” takve se misli pojavljuju samo u njegovu duhu. Kada je sve prožeto Tobom, gdje je ono “drugo” koje se može steći ili odbaciti? Svijest, a to si Ti, prožima čitav univerzum. Što tada treba steći, a što odbaciti? Ja sam prirodno istraživao sebe u sebi i odmarao se tek trenutak bez ikakvih predodžbi o postojanju i nepostojanju, stjecanju ili odbacivanju. Sada sam došao do samospoznaje i činiti ću što god Ti je po volji. Molim Te, primi moje izraze štovanja!
Gospodin Višnu je nakon primanja Prahladinih izraza štovanja rekao: “Ustani o Prahlada. Ja ću te odmah postaviti za kralja donjega svijeta dok ovdje skupljeni bogovi i mudraci pjevaju o tvojoj slavi. Budi vladar donjega svijeta tako dugo dok Sunce i Mjesec budu sjali. Održavaj ovo kraljevstvo bez utjecaja želje, straha ili mržnje i gledaj na sve jednakim pogledom. Uživaj u kraljevskim ugodama i neka te prati svako dobro. Ali djeluj na takav način da se ni bogovi, ni ljudi na Zemlji neopravdano ne uznemiruju ili zabrinjavaju. Bavi se odgovarajućim djelovanjem, bez utjecaja misli i ograničenih poticaja ega. Tako te djelovanje neće vezati. O Prahlada, ti već sve znaš, od kakve je koristi daljnje podučavanje? Od sada će bogovi i demoni živjeti u prijateljstvu, božice i demonice će se družiti. O kralju, drži neznanje na velikoj udaljenosti od sebe i živi prosvjetljen život, vladajući ovim svijetom dugo, dugo vremena.
Vašištha: Rekavši to, Gospodin Višnu je napustio kraljevstvo asura. Uz blagoslov Gospodina, bogovi na nebu, demoni u donjem svijetu i ljudi na Zemlji živjeli su sretno, bez patnje.
Rama: Gospodaru, kako to da je Prahladu, koji je bio u najvišem stanju nedvojne svijesti, probudio zvuk školjke?
Vašištha: O Rama, oslobođenje je dvovrsno: đivanmukti (s tijelom) i videhamukti (bez tijela). Stanje oslobođenja u kojem je duh potpuno nevezan za bilo što i u kojem uopće nema želje, znano je kao đivanmukti. Kod đivanmuktija sve su sklonosti i mentalna uvjetovanja poput sprženog sjemena i ne mogu prouzrokovati slijedeće utjelovljenje, ali još ostaje uvjetovanost o takvoj čistoći, otvorenosti i samospoznaji, premda je ta uvjetovanost nenamjerna i bez vlastita htjenja. Tako dugo dok postoji taj trag, divanmukta može biti “probuđen” iz samadhija u svjetovnu svijest čak i nakon stotinu godina zadubljenja. Takvo je stanje bilo kod Prahlade i zato se on “probudio” na božanski zvuk školjke. O Rama, dosegni viziju koju je imao Prahlada i bavi se neprekidnim traganjem te ćeš dostići vrhunsko stanje.